Njegovo veličanstvo- limun

Divno voće prekrasne jarke boje i prepuno vitamina C. Malo tko se može pohvaliti da ga konzumira kao voćku, oguli i sa zadovoljstvom pojede. To naravno ne znači da ovo divno kiselo voće gubi svoje mjesto na voćnoj ljestvici. Volimo ga zbog baš zbog te kiselosti zbog koje ga rijetko cijelog pojedemo. Njegov sok je baza omiljenih napitaka, osvježi svaku salatu, podigne svaku slasticu a korica prepuna eteričnog ulja mami nam osmijeh na lica.

Limun (lat. Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae). Već stoljećima se uzgaja kao samostalno stablo iako je nastao davnim križanjem pomela i citrone.
U odgovarajućem podneblju limunovo drvo rodi dva put godišnje. Proljetna cvatnja iz koje izrastaju najbolji plodovi traje najmanje dva mjeseca.
Zreli plodovi mogu čekati branje na grani, što dozvoljava neprekidno branje tijekom cijele zime, od studenog pa do travnja ili svibnja. Druga cvatnja se u komercijalnim nasadima izaziva prisilno a traje u kolovozu i rujnu. Plodovi se počinju brati u svibnju, odmah nakon branja zadnjih zimskih plodova.

Davno prije moderne farmakologije limunu se upotrebljavao kao lijek. Smatrao se izvrsnim sredstvom za prestanak krvarenja iz rana te kao dezinficijens. Činjenicu da je nezamjenjiv pri liječenju skorbuta znali su još antički pomorci koji su na svako daleko putovanje nosili velike zalihe limuna.

Na Siciliji, zbog velikih problema sa pitkom vodom, ljudi su oduvijek u zalihe pitke vode stavljali polovice svježih limuna. Ljudi su iz iskustva znali da limun dezinficira pitku vodu, što je i znanstveno potvrđeno.
Možda baš od tog prastarog običaja potječe današnja navika posluživanja vode s kriškom limuna.
Limunov sok najpoznatiji je izvor vitamina C, no taj citrus sadrži i druge ljekovite sastojke. Limun sadrži bioflavonoide, pektin, folnu kiselinu, vitamini C, A, B1, B6, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, mangan. Povoljno djeluje na rad jetre, crijeva, želuca, imunog, živčanog i kardiovaskularnog sustava.
Liječnici savjetuju da se dan započne čašom tople vode u koju smo iscijedili sok svježeg limuna. Taj napitak ublažava osjećaj gladi, čisti jetru i potiče probavu.Limun je niskokalorična namirnica koja usporava apsorpciju masnoća te tako može pomoći održavanju idealne tjelesne težine.

Redovitom konzumacijom može spriječiti bolesti poput prehlade, gripe, artritisa, visokog krvnog tlaka, bakterijskih infekcija, bubrežnih i žučnih kamenaca, a prema novijim istraživanjima i raka.

Zahvaljujući limunskoj kiselini, neutralizira otrovne tvari i njihovo djelovanje, olakšava probavu i ubrzava razlaganje masti.Plod limuna sadrži od 40 do 50% soka kiselog okusa. Sadrži do 8% limunske kiseline, manje količine drugih organskih kiselina, visok postotak selena, oko 3% šećera i puno vitamina. Prije svega C-vitamin, koji povećavaju obrambenu moć i usporavaju starenje te vitamin B, neophodan živčanom sustavu.

Kelj u raskošnim varijantama

Taj zeleni kudravac iz porodice kupusnjača oduševljava ljubitelje povrća svojom profinjenom aromom i kratkim vremenom kuhanja

KAKO PREPOZNATI JE LI SVJEŽ
Prije kupnje provjerite jesu li listovi hrskavi i je li mjesto na kojem ste ga zarezali sočno ili suho. Kad protresete glavicu, trebala bi lagano šuškati.
KRATKO VRIJEME PRIPREME
Budući da je vrlo mekan, dovoljno ga je kuhati 12-15 minuta. Ako ga narežete na trakice, bit će gotov za samo 4-5 minuta.
MIRIS I PROBAVLJIVOST
Ako vam smeta njegov miris, kuhajte ga na laganoj vatri poklopljenog. Dodate li mu kumin, smanjit ćete vjerojatnost napuhavanja.

Idealno povrće – patlidžan

Imaju malo kalorija i puno vode pa su idealna namirnica u različitim dijetnim režimima. No pružaju i neiscrpnu inspiraciju u kuhinji

Patlidžani potječu iz Indije i Kine, a pretpostavlja se da su ih u Europu u 13. stoljeću donijeli Arapi. Danas bismo im za to trebali biti itekako zahvalni jer su patlidžani ukusno i svestrano povrće.
Osim što sadrže veliku količinu karotena, bogat su izvor vitamina A, a sadrže i cijeli niz ostalih važnih vitamina, osobito B3, koji je potreban za proizvodnju hormona estrogena, progesterona, testosterona i kortizona (Arapi i Španjolci su patlidžane smatrali afrodizijakom). Imaju više kalija nego kupus, luk, mrkva i zelena salatu. Oko 90% sastava patlidžana čini voda pa je idealan u dijetama.

UPOTREBA U KUHINJI
Patlidžani lako apsorbiraju ulje. Stoga ih je prije pripreme uputno posuti solju i kratko ostaviti da miruju, a nakon toga ih osušiti papirnatim ručnicima. Na taj način neće upiti toliku količinu ulja, a to će iz njih odstraniti i eventualnu gorčinu.

Patlidžani se odlično slažu s češnjakom i drugim začinskim biljem, a mogu se peći u tavi ili u pećnici, puniti ili pak usitniti u pire. Neizostavan su sastojak brojnih indijskih jela, a možemo ih naći i u specijalitetima turske kuhinje. Patlidžani ne smiju izostati ni u grčkoj musaki ili francuskom povrtnom specijalitetu ratatouille, a često ih se upotrebljava i u talijanskoj kuhinji.

GULJENJE NIJE POTREBNO
Patlidžani se, kao i rajčice, jedu sa sjemenkama i korom, koja je tanka i ispod koje se krije većina vitamina, baš kao i rutin, supstancija koja jača krvne žile. Stoga se najčešće ne gule prije pripremanja. Za razliku od rajčica patlidžani se, međutim, ne jedu sirovi.

Čudesno povrće zvano tikvica

Tikvice imaju veoma prijatan ukus, a možete ih naći u skoro svim nacionalnim kuhinjama. Osim toga, one imaju i nekoliko zdravstvenih koristi.

Dijetalna vlakna u tikvicama pomažu u snižavanju nivoa kolesterola u organizmu. Ova vlakna se miješaju sa kiselinama koje proizvodi jetra, zbog probavljanja masti, a zbog ovog miješanja, dolazi do njihovog slabijeg probavljanja. Samim tim, jetra mora da proizvodi više kiseline, za što joj je potreban holesterol, istovremeno snižavajući nivo holesterola u organizmu.

Visok nivo vlakana u tikvicama sprječava spuštanje kancerogenih tvari u debelo crijevo. Osim toga , tikvice su bogate antioksidantima, kao što su vitamin A, C i folna kiselina, koji “uništavaju” kancerogene tvari i na taj način sprečavaju pojavu raznih vrsta malignih tumora.

100 grama tikvica sadrzži oko 10% preporučene dnevne doze magnezijuma, koji umanjuje šanse za infarkt i moždani udar. Kalijum, koji se nalazi u tikvicama, zajedno sa magnezijem pomažu u snižavanju krvnog pritiska.

Imaju visok sadržaj vode (95%) i velike količine luteina, što je dobro za zdravlje očiju. Imaju nevjerovatno nisku kalorijsku vrijednost. Upravo zbog toga su veoma draga namirnica svima koji su na dijeti, i koji žele zdravo da se hrane.

Zašto je bolje masno meso?

Često ljudi izbjegavajući ugljikohidrate, a plašeći se masnoće, pribjegavaju ishrani bogatoj proteinima (najčešće meso) što je pogrešno. U tom slučaju, u nedostatku masnoće i ugljikohidrata, glavnih izvora energije, energija se proizvodi iz proteina, što nije zdravo na duže staze jer dovodi do stvaranja viška dušika i nekih drugih elementa što opterećuje tijelo, naročito jetru i bubrege. Amonijak koji se inače normalno stvara putem metabolizma aminokiselina iz proteina i izlučuje urinom, u velikim koncentracijama dovodi do hiperamonemije, stanja toksičnog za mozak.

Osim toga, uzima li se previše proteina a premalo masnoće, tijelo će višak proteina pretvarati u glukozu, dakle ovdje dolazi do viška aminokiselina i koje stimuliraju izlučivanje inzulina, koji onemogućava korištenje vlastitih masnih naslaga za energiju.

Ovo dovodi do stvaranja masnog tkiva istovremeno dok se mišićna masa gubi!

Međutim, ovo se ništa ne događa na liposukcijskoj ishrani jer je to HIGH FAT ishrana s visokim udjelom masnoće. Tada ne dolazi do pretvaranja proteina u energiju, zato što tijelo troši masti za energiju i mišićno tkivo se ne dira. Samo jedan mali dio proteina se glukoneogenezom pretvara u onu malu količinu glukoze koju neke stanice mozga trebaju. Da se nisu razvili mehanizmi koji omogućuju stvaranje potrebne glukoze za mozak, ljudska bi vrsta davno izumrla, jer su češći bili periodi bez hrane, pogotovo bez hrane bogate ugljikohidratima, nego periodi izobilja.

Ključ je bila – prehrana bogata mastima – liposukcijska ishrana.

Da li je voće “bezopasan” šećer?

Nažalost nije jer jetra pretvara fruktozu u glukozu stvarajući isti efekat kao kod druguh šećera…

Glukoza putuje kroz krvotok do svih naših tkiva gdje je svaka stanica pretvara u energiju. Nasuprot tome, fruktoza se u energiju konvertira jetrenim stanicama, što teret razgradnje sveukupne fruktoze gotovo u cijelosti stavlja na jedan organ. Jetra ovu razgradnju postiže pretvarajući fruktozu u glukozu i laktat. Unošenje prevelikih količina fruktoze u organizam opterećuje jetra, koja troše previše energije na razlaganje fruktoze na manje molekule i manju količinu energije ulažu o obavljanje ostalih funkcija. Posljedica ovakve potrošnje energije je stvaranje urinske kiseline koja je povezana s visokim krvnim tlakom i bubrežnim kamencima, kako su istaknuli istraživači.

Ljudsko tijelo strogo regulira količinu glukoze u krvi.

Glukoza stimulira gušteraču na izlučivanje hormona inzulina koji omogućava uklanjanje višak glukoze iz krvi i podupire proizvodnju hormona leptina koji stvara osjećaj sitosti. Fruktoza pak ne potiče stvaranje inzulina, te izgleda da povećava razinu hormona grelina, koji stvara osjećaj gladi.

Kako bi pravilno shvatili proces razgradnje fruktoze, također trebamo u obzir uzeti u kojem obliku konzumiramo šećer. Konzumacijom velikih količina zaslađenih sokova i sladoleda opterećuje naše organe i jetra velikim količinama slobodne fruktoze. Nasuprot tome, fruktoza iz jabuke ne stiže odjednom do jetara. Vlakna u voću (poput celuloze) značajno usporavaju probavljanje. Enzimi naše probave moraju prvo razgraditi stanice jabuke kako bi došli do šećera pohranjenog u njima.