Veliki šećerni skaldal!

Nutricionista Kenan Mandra je bio upravu:
MASNO JE ZDRAVO, ŠEĆER JE PROBLEM

Nova pobjeda masti koja potvrđuje da je liposukcijska ishrana ultimativna dijeta 21 stoljeća.

Šećerna industrija je u šezdesetima platila znanstvenicima s Harvarda da objave studiju koja umanje vezu između šećera i srčanih bolesti te da zasićene masti prikažu kao glavnog krivca, pokazali su novoobjavljeni dokumenti iz tog perioda. (Pogledajte članak DAILY MAIL)

Ta je studija rađena šezdesetih, kada nije bilo nužno da strane ne budu u sukobu interesa. To znači da su šefovi šećerne industrije mogli usko surađivati sa znanstvenicima i tražiti stalno revidiranje izvještaja dok ne bi bili zadovoljni, a bez da su trebali prijaviti svoje sudjelovanje.

Ovi su rezultati godinama oblikovali zdravstveni pristup hrani, a sada je čitava stvar razotkrivena i objavljena jučer u časopisu JAMA Internal Medicine.

Prikrili dokaze koji su se pedesetih počeli pojavljivati

Marion Nestle sa NYU, kazala je da je mislila kako je sve već doživjela, no ovo ju je šokiralo. “I odvijalo se tako javno. Mito je bilo silno veliko. Financiranje istraživanja je etičko ali podmićivanje znanstvenika da proizvode dokaze koje trebate, nije”, napisala je u uvodniku koji je objavljen uz novo otkriće. Istraživanje se pojavilo 1967. godine u The New England Journal of Medicine.

Ono ukazuje na mast i kolesterol kao glavne krivce za bolesti srca, prikrivajući tako dokaze iz pedesetih godina kada se šećer počeo povezivati s nastankom bolesti srca. Istraživanje je sponzorirala Sugar Research Foundation, danas Sugar Association. Platili su tri harvardska znanstvenika, od kojih danas ni jedan nije živ, svotu koja je jednaka današnjih 50 tisuća dolara.

Njihova uloga u studiji nije otkrivena do 1984. godine. Jedan od plaćenih znanstvenika, nutricionist i profesor s Harvarda, dr. Mark Hegsted, usmjeravao je prvi istraživački projekt SRF od 1965. do 1966. godine. On je kasnije postao glavni čovjek za nutricionizam u američkom Ministarstvu poljoprivrede, gdje je 1977. godine pomogao sastaviti napomene za vladine smjernice o prehrani. Drugi znanstvenik je, piše The New York Times, bio dr. Fredrick J. Stare, šef harvardskog odjela za prehranu.

Nakon negativnog teksta u novinama odobren ‘projekt 226’

American Medical Association je u izvještaju 1962. godine ukazala da prehrana sa malo masti i puno ugljikohidrata može potaknuti nastanak kolesterola. Dvije godine kasnije, potpredsjednik Sugar Research Associationa, John Hickson, ponudio je da se oni priključe jednom od glavnih istraživačkih programa protiv negativnih stavova o šećeru.

A epidemiološki izvještaji ukazivali su na to da visoki šećer više nego kolesterol ili visoki tlak, utječu na nastanak ateroskleroze, odnosno suženih arterija.

Dva dana nakon što je The New York Herald Tribune objavio cijelu stranicu o vezi šećera i srčanih bolesti, 1965 .godine, Sugar Research Association odobrila je takozvani “projekt 226”, koji će voditi nutricionisti s Harvarda. Studija je nešto kasnila, a onda je nakon godine dana, u studenome, Hickson odobrio nacrt studije, izjavivši da je to otprilike to što je imao na umu.

Svi su počeli izbacivati masti i dodavati šećer

Zaključak studije je bio da je jedina potrebna promjena u prehrani, kako bi se izbjegle srčane bolesti, smanjenje unosa masti. Sljedeće godine, studija je objavljena u The New England Journal of Medicine, bez spominjanja sudjelovanja Sugar Research Associationa.

Udruženje je platilo harvardskim profesorima da objave studiju koja bi fokus krivaca za nastanak srčanih bolesti prebacila na zasićene masti i kolesterol, u vrijeme kada su brojne studije počele prikupljati dokaze da je šećer rizičan faktor kardiovaskularnih bolesti.

Poslije te studije, margarin je zamijenio maslac jer ima manje zasićenih masti. Danas se zna da je margarin prepun trans masti koje uzrokuju srčane bolesti. Proizvođači hrane počeli su uklanjati masti iz proizvoda i dodavati šećer. Utjecaj koji je sve to imalo na zdravlje populacije posljednjih pet desetljeća je nemjerljiv.

Nisu postojala pravila o sukobu interesa

Velike količine šećera i zasićenih masti su štetne za zdravlje i njihove je učinke teško razdvojiti ali je razumno ograničiti količinu šećera na 10 posto dnevnih kalorija, kaže profesorica Nestle.
I danas industrije s puno novca financiraju znanstvena istraživanja, ali časopisi i znanstvenici otkrivaju izvore financiranja. Od 1984. godine postoji propis o sukobu interesa.
Iz Sugar Associationa stiže priopćenje da je teško komentirati nešto što se dogodilo prije 50 godina i dokumente koje nisu nikada vidjeli. Priznaju da su morali imati bolju transparentnost sudjelovanja u istraživačkim aktivnostima kada standardi o tome i pravila o sukobu interesa nisu bili kao danas.
Koliko ga zapravo smijemo konzumirati
Kažu da stalno nastoje bolje razumjeti ulogu šećera u ljudskom zdravlju, ali se u tome oslanjaju na kvalitetnu znanost i činjenice koje ih rukovode u njihovim odlukama.
Danas znamo da trebamo ograničiti unos šećera što je više moguće. Žene ne bi trebale uzeti više od 25 grama, oko 6 čajnih žličica dnevno. To je manje nego bočica Coca Cole.
Muškarci ne bi trebali prijeći količinu od 36 grama, 9 čajnih žličica. To je jedna Snickers čokoladica. Šećer potiče rezistenciju na inzulin, smanjuje dobar kolesterol i povisuje loš. Šećer zrokuje upalu arterija. A sve su ovo direktni uzroci srčanih bolesti.

Njegovo veličanstvo- limun

Divno voće prekrasne jarke boje i prepuno vitamina C. Malo tko se može pohvaliti da ga konzumira kao voćku, oguli i sa zadovoljstvom pojede. To naravno ne znači da ovo divno kiselo voće gubi svoje mjesto na voćnoj ljestvici. Volimo ga zbog baš zbog te kiselosti zbog koje ga rijetko cijelog pojedemo. Njegov sok je baza omiljenih napitaka, osvježi svaku salatu, podigne svaku slasticu a korica prepuna eteričnog ulja mami nam osmijeh na lica.

Limun (lat. Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae). Već stoljećima se uzgaja kao samostalno stablo iako je nastao davnim križanjem pomela i citrone.
U odgovarajućem podneblju limunovo drvo rodi dva put godišnje. Proljetna cvatnja iz koje izrastaju najbolji plodovi traje najmanje dva mjeseca.
Zreli plodovi mogu čekati branje na grani, što dozvoljava neprekidno branje tijekom cijele zime, od studenog pa do travnja ili svibnja. Druga cvatnja se u komercijalnim nasadima izaziva prisilno a traje u kolovozu i rujnu. Plodovi se počinju brati u svibnju, odmah nakon branja zadnjih zimskih plodova.

Davno prije moderne farmakologije limunu se upotrebljavao kao lijek. Smatrao se izvrsnim sredstvom za prestanak krvarenja iz rana te kao dezinficijens. Činjenicu da je nezamjenjiv pri liječenju skorbuta znali su još antički pomorci koji su na svako daleko putovanje nosili velike zalihe limuna.

Na Siciliji, zbog velikih problema sa pitkom vodom, ljudi su oduvijek u zalihe pitke vode stavljali polovice svježih limuna. Ljudi su iz iskustva znali da limun dezinficira pitku vodu, što je i znanstveno potvrđeno.
Možda baš od tog prastarog običaja potječe današnja navika posluživanja vode s kriškom limuna.
Limunov sok najpoznatiji je izvor vitamina C, no taj citrus sadrži i druge ljekovite sastojke. Limun sadrži bioflavonoide, pektin, folnu kiselinu, vitamini C, A, B1, B6, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, mangan. Povoljno djeluje na rad jetre, crijeva, želuca, imunog, živčanog i kardiovaskularnog sustava.
Liječnici savjetuju da se dan započne čašom tople vode u koju smo iscijedili sok svježeg limuna. Taj napitak ublažava osjećaj gladi, čisti jetru i potiče probavu.Limun je niskokalorična namirnica koja usporava apsorpciju masnoća te tako može pomoći održavanju idealne tjelesne težine.

Redovitom konzumacijom može spriječiti bolesti poput prehlade, gripe, artritisa, visokog krvnog tlaka, bakterijskih infekcija, bubrežnih i žučnih kamenaca, a prema novijim istraživanjima i raka.

Zahvaljujući limunskoj kiselini, neutralizira otrovne tvari i njihovo djelovanje, olakšava probavu i ubrzava razlaganje masti.Plod limuna sadrži od 40 do 50% soka kiselog okusa. Sadrži do 8% limunske kiseline, manje količine drugih organskih kiselina, visok postotak selena, oko 3% šećera i puno vitamina. Prije svega C-vitamin, koji povećavaju obrambenu moć i usporavaju starenje te vitamin B, neophodan živčanom sustavu.

Kelj u raskošnim varijantama

Taj zeleni kudravac iz porodice kupusnjača oduševljava ljubitelje povrća svojom profinjenom aromom i kratkim vremenom kuhanja

KAKO PREPOZNATI JE LI SVJEŽ
Prije kupnje provjerite jesu li listovi hrskavi i je li mjesto na kojem ste ga zarezali sočno ili suho. Kad protresete glavicu, trebala bi lagano šuškati.
KRATKO VRIJEME PRIPREME
Budući da je vrlo mekan, dovoljno ga je kuhati 12-15 minuta. Ako ga narežete na trakice, bit će gotov za samo 4-5 minuta.
MIRIS I PROBAVLJIVOST
Ako vam smeta njegov miris, kuhajte ga na laganoj vatri poklopljenog. Dodate li mu kumin, smanjit ćete vjerojatnost napuhavanja.

Idealno povrće – patlidžan

Imaju malo kalorija i puno vode pa su idealna namirnica u različitim dijetnim režimima. No pružaju i neiscrpnu inspiraciju u kuhinji

Patlidžani potječu iz Indije i Kine, a pretpostavlja se da su ih u Europu u 13. stoljeću donijeli Arapi. Danas bismo im za to trebali biti itekako zahvalni jer su patlidžani ukusno i svestrano povrće.
Osim što sadrže veliku količinu karotena, bogat su izvor vitamina A, a sadrže i cijeli niz ostalih važnih vitamina, osobito B3, koji je potreban za proizvodnju hormona estrogena, progesterona, testosterona i kortizona (Arapi i Španjolci su patlidžane smatrali afrodizijakom). Imaju više kalija nego kupus, luk, mrkva i zelena salatu. Oko 90% sastava patlidžana čini voda pa je idealan u dijetama.

UPOTREBA U KUHINJI
Patlidžani lako apsorbiraju ulje. Stoga ih je prije pripreme uputno posuti solju i kratko ostaviti da miruju, a nakon toga ih osušiti papirnatim ručnicima. Na taj način neće upiti toliku količinu ulja, a to će iz njih odstraniti i eventualnu gorčinu.

Patlidžani se odlično slažu s češnjakom i drugim začinskim biljem, a mogu se peći u tavi ili u pećnici, puniti ili pak usitniti u pire. Neizostavan su sastojak brojnih indijskih jela, a možemo ih naći i u specijalitetima turske kuhinje. Patlidžani ne smiju izostati ni u grčkoj musaki ili francuskom povrtnom specijalitetu ratatouille, a često ih se upotrebljava i u talijanskoj kuhinji.

GULJENJE NIJE POTREBNO
Patlidžani se, kao i rajčice, jedu sa sjemenkama i korom, koja je tanka i ispod koje se krije većina vitamina, baš kao i rutin, supstancija koja jača krvne žile. Stoga se najčešće ne gule prije pripremanja. Za razliku od rajčica patlidžani se, međutim, ne jedu sirovi.

Čudesno povrće zvano tikvica

Tikvice imaju veoma prijatan ukus, a možete ih naći u skoro svim nacionalnim kuhinjama. Osim toga, one imaju i nekoliko zdravstvenih koristi.

Dijetalna vlakna u tikvicama pomažu u snižavanju nivoa kolesterola u organizmu. Ova vlakna se miješaju sa kiselinama koje proizvodi jetra, zbog probavljanja masti, a zbog ovog miješanja, dolazi do njihovog slabijeg probavljanja. Samim tim, jetra mora da proizvodi više kiseline, za što joj je potreban holesterol, istovremeno snižavajući nivo holesterola u organizmu.

Visok nivo vlakana u tikvicama sprječava spuštanje kancerogenih tvari u debelo crijevo. Osim toga , tikvice su bogate antioksidantima, kao što su vitamin A, C i folna kiselina, koji “uništavaju” kancerogene tvari i na taj način sprečavaju pojavu raznih vrsta malignih tumora.

100 grama tikvica sadrzži oko 10% preporučene dnevne doze magnezijuma, koji umanjuje šanse za infarkt i moždani udar. Kalijum, koji se nalazi u tikvicama, zajedno sa magnezijem pomažu u snižavanju krvnog pritiska.

Imaju visok sadržaj vode (95%) i velike količine luteina, što je dobro za zdravlje očiju. Imaju nevjerovatno nisku kalorijsku vrijednost. Upravo zbog toga su veoma draga namirnica svima koji su na dijeti, i koji žele zdravo da se hrane.

Kako pravilno smršaviti?

To pitanje postaje prava potraga za svetim gralom modernih vremena. To je pitanje koje muči oba spola (iako će muške osobe to teže priznati), a oko mršavljenja se razvila cijela jedna industrija koja uključuje proizvođače hrane i lijekova, modnu industriju, medije, liječnike, nadriliječnike, religijske i kvazireligijske prehrambene pokrete, mnoštvo knjiga, trenere i teretane, salone ljepote, estetske kirurge, prevarante, itd. U cijeloj toj industriji godišnje se obrnu veliki novci.

Sve u svemu, tragajući za manjom kilažom ljudi tragaju za puno toga – mlađe osobe žele izgledati poput svojih omiljenih medijskih zvijezdi (mlađe djevojke često zapadaju u kal anoreksije), zrelije osobe pokušavaju održati koliko toliko vitku liniju, a starije osobe pokušavaju povratiti mladenačku ljepotu. Tek maleni broj ljudi pokušava smršaviti – radi zdravlja. Današnje moderno društvo nameće mršavost kao veliku estetski ideal, debljina se anatemizira i proglašava neprihvatljivim ponašanjem, a pretile osobe se diskriminiraju u svim segmentima društva. Jasno je da je u svijetu ogroman broj ljudi koji svim silama želi po svaku cijenu smršaviti.

Koji energent je glavni problem? Obično se upire prstom u masnoće i smatra se da su upravo one najveće zlo u prehrani. Ali ne treba smetnuti s uma da je u najčešće glavni problem u unosu ugljikohidrata. I to ne samo onih jednostavnih šećera (saharoza) koji su i najopasniji nego i škrobova. Kruh, riža, tjestenine – upravo tu leži prava opasnost, bez obzira što je službena nutricionistika upravo tim namirnicama predodredila vodeće mjesto u prehrani.

Zbog toga se pribjegava brojnim dijetama (od kojih se malo koja zasniva na znanstveno utemeljenim činjenicama) ali za razliku od dijeta koje dugoročno ne daju rezultate konačno imamo ozbiljan tretman koji omogućava mršavljenje i održavanje kilaže.

LIPOSUKCIJSKA ISHRANA JE DIJETOTERAPIJSKI TRETMAN ZA SKIDANJE VIŠKA KILOGRAMA! Namjenjena je osobama koje su donijele čvrstu odluku i ozbiljni su u namjeri da promjene svoje životne navike i preuzmu odgovornost za svoje zdravlje i svoj izgled.

• Liposukcijska ishrana funkcionira na principu da natjera tijelo da se hrani vlastitim masnim rezervama. Metabolizam masti se aktivira na prirodan način uz pomoć posebice izbalansiranih aminokiselina.

• Stručnjak izrađuje Protokol za skidanje viška kilograma na osnovu Vaših životnih navika i željenog rezultata.

• Jedan ciklus omogućava skidanje 7-10% tjelesne mase, a može trajati 14 dana ovisno o tome želite li uzimati samo aminokiseline ili ih kombinirati sa ishranom.

• Ono što je najvažnije, tretmani su potpuno sigurno za zdravlje. Tijekom tretmana niste gladni, nema pada šećera i energije, osjećate se dobro – a kilograme gubite brzo te već nakon 2-3 dana vidite prve rezultate.

Zašto je bolje masno meso?

Često ljudi izbjegavajući ugljikohidrate, a plašeći se masnoće, pribjegavaju ishrani bogatoj proteinima (najčešće meso) što je pogrešno. U tom slučaju, u nedostatku masnoće i ugljikohidrata, glavnih izvora energije, energija se proizvodi iz proteina, što nije zdravo na duže staze jer dovodi do stvaranja viška dušika i nekih drugih elementa što opterećuje tijelo, naročito jetru i bubrege. Amonijak koji se inače normalno stvara putem metabolizma aminokiselina iz proteina i izlučuje urinom, u velikim koncentracijama dovodi do hiperamonemije, stanja toksičnog za mozak.

Osim toga, uzima li se previše proteina a premalo masnoće, tijelo će višak proteina pretvarati u glukozu, dakle ovdje dolazi do viška aminokiselina i koje stimuliraju izlučivanje inzulina, koji onemogućava korištenje vlastitih masnih naslaga za energiju.

Ovo dovodi do stvaranja masnog tkiva istovremeno dok se mišićna masa gubi!

Međutim, ovo se ništa ne događa na liposukcijskoj ishrani jer je to HIGH FAT ishrana s visokim udjelom masnoće. Tada ne dolazi do pretvaranja proteina u energiju, zato što tijelo troši masti za energiju i mišićno tkivo se ne dira. Samo jedan mali dio proteina se glukoneogenezom pretvara u onu malu količinu glukoze koju neke stanice mozga trebaju. Da se nisu razvili mehanizmi koji omogućuju stvaranje potrebne glukoze za mozak, ljudska bi vrsta davno izumrla, jer su češći bili periodi bez hrane, pogotovo bez hrane bogate ugljikohidratima, nego periodi izobilja.

Ključ je bila – prehrana bogata mastima – liposukcijska ishrana.

Zašto dijete ne rade?

Sigurno vam je do sada jasno da dijete ne daju dugoročne rezultate.

Dok gladujete, gubite pomalo na težini ali i na strpljenju jer ne možete biti gladni celi život. Stručnjaci kažu smanjiti unos kalorija, a povećati potrošnju kroz fizičku aktivnost. Ali u praksi to ne funkcioniše. Svakako, čim se vratimo «normalnom» unosu kalorija, vraćaju se i kilogrami. Usporavanje metabolizma i gubitak vode, a ne masnoće, razlozi su zbog kojih klasične dijete ne funkcionišu, već su potpuno kontraproduktivne i stvaraju opsesiju hranom. Fiksacija na hranu, prejedanja, gladovanja i tjeskoba kod ljudi na izgladnjujućim dijetama, pa i kod onih koji danas boluju od poremećaja prehrane, imaju isti učinak – odgađanja življenja.

Metabolički, restriktivne niskokalorijske dijete nemaju nikakvog smisla jer stanje gladovanja u organizmu pokreće mere štednje, dok je vaš cilj potpuno suprotan – potrošnja viška masnih zaliha.

Telo manje dobija, manje troši i usporava metabolizam. Svaka normalna osoba će naposletku zbog iscrpljenosti, nedostatka energije i nervoze odustati od gladovanja i telo će aktivirati mehanizme obezbeđenja zaliha za slučaj novog napada gladi i povećati masne rezerve. To je regulisano energetskim homeostatskim mehanizmom. Sposobnost tela da precizno održava telesnu težinu odražava se u neuspjehu intervencija kojima je cilj smanjenje tjelesne težine. Dijete ograničenih kalorija dovode do kompenzacijskog porasta nivoa grelina, čime se potiče uzimanje hrane. Smanjenje tjelesne težine rezultira padom nivoa leptina, što opet potiče porast težine.

Slika zaslona 2016-08-30 u 22.06.17

S druge strane, gladovanjem se zapravo pokreće potrošnja one energije koja je najdostupnjija, jer hteli mi to ili ne, u našem se telu odvijaju milioni biohemijskih procesa koji osiguravaju život. S toga će telo prvo potrošiti zalihe energije koje su mu dostupne odmah, a to je glikogen pohranjen u jetri i skeletnim mišićima. Tek kada se iscrpe primarne zalihe energije telo počinje trošiti svoje masne rezerve. Tu je zapravo ključ prvih rezultata niskokalorijske dijete što jedna molekula glikogena, veže tri puta veću količinu vode koju telo troši. Ova voda najčešće predstavlja onaj inicijalni gubitak težine nakon kojeg sledi iscrpljenost, glad i umor te vraćanje starim navikama. Rezultat je yo-yo efekat. Čak i hirurško uklanjanje masnog tkiva (liposukcija) dovodi do obnavljanja masti na novim lokacijama.

Reč dijeta potiče od grčke reči díaita, što znači život, življenje, način života, hrana, tako da je dijeta prilagođena ishrana za celi život. Prema tome bi i izraz dijetoterapija doslovno preveden s grčkoga značio briga, njega ili lečenje načina života, briga za hranu.

Ishranom čovjek unosi različite, organizmu potrebne tvari. Zdravo mršavljenje se oslanja na uvođenje dobrih principa ishrane i smanjivanje onih loših, no bez ekstremnih pritisaka i ograničenja koja kod mnogih mogu rezultirati poremećajima ishrane.

Umesto propisivanja dijeta, svaki bi ozbiljni nutricionista trebao predlagati ljudima ukidanje loših navika – poput nepotrebnog unosa šećera, škroba, zanemarivanje važnosti vode, povrća naspram prerađenih slastica te visokokaloričnih karbohidrata umesto zdravih masti i proteina, poput onih u ribi itd.